Može biti veštački, minimalistički ili konvencionalan, ali da li je dizajn kancelarije bitan kada merimo dobrobit zaposlenih  i njihovu produktivnost?

Zaposleni u sedištu Googlea na Osmoj Aveniji su svakog dana suptilno izmanipulisani od strane dizajna njihovih kancelarija. Fiksirani stolovi ne postoje i liftovi su naizgled sporiji – oba faktora teraju zaposlene da se više kreću. To je sve u ime radne okoline stvorene oko ideje „orkestriranog haosa“, koja podstiče takozvane „slučajne susrete“ ili interakcije iz kojih proizilaze neočekivani razgovori i ideje. To se naprosto ne može dogoditi kada se zaposleni ne kreću.

Za mnoge je ovo dizajn radnog prostora u najboljem svetlu, koji proizvodi željene obrasce ponašanja na poslu i, bar u teoriji, stvara bolje rezultate. I intelektualno, ova ideja ima smisla. Malo ko osporava da je okruženje kojem su zposleni izloženi bitno, i to ne samo zbog brojnih sprovedenih anketa koje to potvrđuju. U jednom ispitivanju koje je sprovela kompanija Office Genie na 1,456 radnika 2017., 45 posto ispitanih se žalilo na manjak kolaborativnog prostora, dok je 20 posto izjavilo da misle da ih radna okolina ometa u obavljanju posla.

Da  li je  redizajniranje vaše kancelarije vredno toga?

S ovakvim statističkim podacima, nije čudno da tržište uređenja kancelarija  cveta. Podaci dobijeni iz Deloitte 2017 UK London Crane ispitivanja ukazuju da renovirane kancelarije nadmašuju novogradnju u odnosu dva naprema jedan. Ali postoji smetnja – mnoga ispitivanja koja otkrivaju ono što zaposleni žele, često su plaćena od strane dobavljača koji forsiraju svoja rešenja. Međutim, koliko je to zapravo bitno je drugi par rukava.

„Imati inspirativnu radnu okolinu je nešto što zaista čini razliku“, kaže Charles Bettes, direktor arhitektonskog i dizajnerskog studija gpad u Londonu. „Ono što nikad nije odgovoreno jeste koliku tačno razliku čini, upoređeno s ostalim troškovima – treniranje, menadžment, razvoj ili povlastice – koji svi imaju pouzdan povratak na početnu investiciju (Rol)“.

Shaun Watts, predsednik Chameleon Business Interiorsa, dodaje da je ulaganje u dizajn radnog prostora ogroman rizik, pogotovo jer su kancelarije imovina koja dugoročno gubi vrednost. „Zdrav razum vam govori da različiti radnici trebaju raznolikost u radnom prostoru“. Ali, kao što je Richard Morris, glavni izvršni direktor IWG-a u Ujedinjenom Kraljevstvu, matičnog preduzeća Regusa, rekao: „Nije lako izolovati dizajn naspram okruženja ili vođstva“.

Dizajn radnog prostora je bitan jedino ako je usklađen s potrebama organizacije.

I čini se da rasprava postaje sve manje konkretna, zahvaljujući porastu satelitskih prostora za saradnju, kao što su oni WeWorka. Mnogi su minimalistički dizajnirani, i zato što obuhvataju nekoliko preduzeća, oni se pobrinu za nabavljanje opreme za koju dizajnerske agencije tvrde da je od velike važnosti za inspiraciju zaposlenih. Moglo bi se tvrditi da je njihov uspeh dokaz da zaposleni mogu raditi više-manje bilo gde, ako im je osigurana bazična tehnologija i prijatna temperatura.

„Ono što je zanimljivo kod dizajna radnog prostora je što u izolaciji ne znači ništa“, kaže Craig Murray, konzultant za dizajn prostora u TSK, firmi koja je nedavno obnovila prostore poput Kellogga ili AJ Bella. „Jedino funkcioniše ako dizajneri shvate potrebe organizacije. Dobar dizajn radnog prostora vrti se oko odgovaranja na bolne tačke i traženje njihovih rešenja. Tvrdi da postojanje trenda stvaranja „krajnjih“ kancelarija, koji dolaze s dozom opuštenosti, znači da ovo često biva zaboravljeno.

Parametri koji određuju koliko radno mesto uspešno podržava rad koji se tamo obavlja postoje. Procenjivači efektivnosti radnog prostora Leesman imaju svoj Leesman+ proces identifikacije, na kojem kompanije moraju ostvariti 70 posto ili više. TSK-ovo renoviranje AJ Bell zgrade je ostvarilo 80,6 posto. Samo jedno od područja koje se ispituje je kako kancelarijski dizajn pospešuje  osjećaj dobrobiti, osećaj koji je snažno povezan s produktivnošću.

Različitim radnim mestima odgovaraju različite uloge

Iako dizajn ostaje dizajn, trendovi se menjaju. Ono što je ovde zanimljivo jeste da nakon što su pokazala da kancelarije trebaju biti otvorenog tipa, istraživanja trenutno preispituju tu odluku. Ispitivanje na preko 40,000 zaposlenih iz 300 kancelarija, urađeno od strane the Journal of Environmental Psychology, zaključuje se da su „prednosti povećane interakcije manji od propusta uzrokovanih povećanom bukom i smanjenom privatnošću“.

Penny Newman, direktor kadrovske službe u pravnoj firmi Lewis Silkin, se slaže. „Smanjili smo veličinu našeg sedišta kako bismo bolje iskoristili prostor za saradnju, ali smo sačuvali mirna područja za privatnost“, kaže. „Trenutno ispitujemo tačne proporcije tradicionalnog kancelarijskog i otvorenog prostora, kako bismo dobili okolinu koja odgovara poslu koji obavljamo“.

Rešenje ovoga je nešto što Christopher Allen, menadžer sektora za konsultacije oko radnog prostora u Morgan Lovellu, naziva „univerzalni dizajn“ – napraviti zgradu koja je pristupačna svima – na primer, izbegavanje gradnje zakrivljenih hodnika, koji dezorjentišu slabovidne zaposlenike.

Međutim, dok je advokatima očigledno potreban mir, mnogim drugima, posebno kreativcima, je potrebno više stimulativne okoline. Andy Nairn, suosnivač agencije za oglašavanje Lucky Generals kaže: „Kreativnost je kultivisana u radnim okruženjima koje deluju živahno. Kao takva, naša kancelarija je osvetljena i otvorena, s puno prostora za druženje. Pametni izvršni direktori vide dizajn radnih prostora kao ulaganje koje će iz njihovih zaposlenih izvući najbolje, a ne kao trošak koji bi trebao biti sveden na minimum“.

Pametni izvršni direktori vide dizajn radnih prostora kao ulaganje koje će iz njihovih zaposlenih izvući najbolje, a ne kao trošak koji bi trebao biti sveden na minimum.

Ulaganje u dobar dizajn radnog prostora je ulaganje u zaposlene.

Malo je onih koji tvrde da dizajn ne igra nikakvu ulogu. S druge strane spektra su visoko-stilizovani, luksuzni prostori, privatni klubovi koji služe kao satelitski radni prostori i prostori za saradnju. Nedvosmisleno najdekadentniji od njih je The Ministry, radna organizacija sa 850 radnika, sa barom dugačkim dvadesetak metara i sobama za sastanke s poslugom.

Otvoren ranije ovog meseca, to je prvi poduhvat poznate marke noćnih klubova Ministry of Sound u obezbeđivanju radnog prostora. Izvršni predsednik Lothan Presencer je bez dlake na jeziku. „Eksplozija prostora za saradnju polako postaje trka prema dnu – sve ponude su jednolične, s užasnim sloganima na zidovima. Pošto je zabava u našoj srži, znamo kako stvoriti okruženje u kojima se ljudi osećaju kreativno. Oko 70 posto površine The Ministryja odlazi na poslovne prostore, ostatak je tu za čavrljanje i uživanje u samom prostoru“, rekao je.

Treba zapamtiti da otkačene kancelarije privlače i zadržavaju, ali i oduševljavaju. „Troškovi zgrade iznose 10 do 15 posto ukupnih troškova kompaniije, mnogo manje nego 70 ili 80 posto koliko izdvaja za zaposlene“, kaže TSK-ov gospodin Murray. „Ulaganje u prostor je dobro potrošen novac, ako čini zaposlene srećnijim“.

Možda je najveća ironija dizajna radnog prostora upravo u njegovoj vizuelnoj prirodi, to je ulaganje koje se zapravo i može „videti“, puno više nego programi koji podstiču blagostanje ili angažman. „Zato će izvršni direktori ulagati puno novaca u dizajn radnog prostora“, zaključuje Morgan Lovellov gospodin Allen. „Dok je povraćaj na ulaganje teško videti, dobar dizajn nije“.

Peter Crush

https://www.raconteur.net